Kulturna baština: Drugo lice Plitvičkih jezera (2014.)

Plitvice ostavljaju bez daha i bez riječi jer je gotovo nemoguće, a možda i nepotrebno opisivati ljepotu jezera, slapova, šuma, livada. Treba doći ovamo i prepustiti se jedinstvenom ozračju barem djelića krajolika između Male Kapele i ličke Plješivice, djelića od tridesetak tisuća hektara prostora koji je još 1945. proglašen nacionalnim parkom, a 1979. uvršten na popis zaštićene svjetske prirodne baštine. Najstariji hrvatski nacionalni park je i najposjećeniji. Tisuće i tisuće posjetitelja iz cijelog svijeta cijele godine uživaju u ljepotama prirode i šesnaest jezera koja se ulijevaju jedno u drugo, i čas su mirna beskrajna zrcala, čas prštavi slapovi. O Plitvicama se obično razmišlja kao o prirodnom fenomenu bogatom geomorfološkim oblicima, florom i faunom. No ovdje su još od davnina živjeli ljudi i gradili svoj svijet koji ponegdje prepoznajemo kao baštinu, bilo da je riječ o tradicijskoj arhitekturi, srednjovjekovnim utvrdama ili hotelima i kućama nastalima u novije doba, mahom djelima naših najboljih arhitekata.