Oko špijuna, američko-kanadsko-australski film (1999.) (18) (R)

Triler. Tajni agent "Eye" ("Oko") (E. McGregor) dobiva zadatak pratiti rastrošnog sina poznatog političara koji velike svote troši na svoju ljubavnicu (A. Judd). Naizgled jednostavan zadatak naglo se zakomplicira kad ta djevojka jedne večeri okrutno ubije svoga ljubavnika. Agent je ubojstvo vidio, no nešto ga je spriječilo da uhiti djevojku. On je u prošlosti doživio traumu kad ga je bez objašnjenja napustila žena i odvela kćer. Od tada rijetko komunicira i s kim, osim s ljudima iz agencije. U ovoj djevojci ima nešto što u njemu budi sjećanja. On je stoga počne opsesivno pratiti diljem Amerike, pokušavajući shvatiti motive zbog kojih ubija muškarce. Kako vrijeme ide, djevojka iza sebe ostavlja sve duži niz ubijenih muškaraca, no "Oko" se svaki put pobrine da na mjestu zločina ne ostane trag koji bi policiji odao ubojicu. On se više ne javlja svojoj agenciji, a život mu se svodi na ulogu zaštitnika tajanstvene djevojke... Činjenica da je "Oko špijuna" sniman u koprodukciji triju zemalja i još više produkcijskih kuća odmah upućuje na to da ovdje nije riječ o uobičajenoj holivudskoj trilerskoj konfekciji. Književni predložak, istoimeni roman Marca Behma, nudi prilično nekonvencionalnu priču, a redatelj i scenarist Stephan Elliott odlučio je tu nekonvencionalnost u potpunosti, pa čak i još naglašenije, prenijeti na ekran. Film je stoga i u sadržajnom i u formalnom smislu neobično ostvarenje u kojem prvenstveno do izražaja dolazi Elliottov inventivan stil režiranja, koji rezultira tajnovitom i mračnom atmosferom te potencira depresivno ozračje u kojem se likovi nalaze. Njegovi su kadrovi detaljno postavljeni pa gledatelj često puno više informacija dobiva slikom nego govorom ili interakcijom likova (koja je u filmu ionako vrlo rijetka). Na to se nadovezuju još dva upadljiva aspekta ovoga filma. Prvi je izvrsna gluma - najviše pohvala zaslužuje vodeći par, Ewan McGregor (Trainspotting, Moulin Rouge) i Ashley Judd (Kolekcionar, Vrijeme ubijanja), oboje iznimno talentirani i prilagodljivi glumci, sposobni portretirati raznolike profile likova, ali i Jason Priestley koji je vrlo dojmljivo odigrao zanimljivu i s njegovim imidžom gotovo nespojivu ulogu nasilnog provincijalca. Drugi je aspekt scenarij koji prilično šturo objašnjava zbivanja na ekranu i rijetko obrazlaže postupke likova, pa iznoseći razne motive tjera gledatelja da sam izvede zaključke. Radi se, dakle, o filmu koji pruža privlačan vizualni doživljaj, ali isto tako stalno zahtijeva pažljivu suradnju gledatelja. Elliottova je režija 2000. godine nagrađena Srebrnim gavranom na Međunarodnom festivalu fantastičnog filma u Bruxellesu.