Slatka Irma, američki film (1963.) - Zlatno doba Hollywoda (12) (R)

Komedija. U pet ujutro u Parizu svi spavaju osim zaposlenika tržnice, prostitutki u ulici Casanova i posjetitelja kafića u toj ulici. U kafić, čiji je vlasnik Moustache (L. Jacobi), zalazi i policajac-pozornik koji za stalnu "plaću" žmiri na činjenicu da prostitutke nisu propisno "registrirane". Najljepša je prostitutka "Slatka" Irma (S. MacLaine) na koju će svog prvog radnog jutra naletjeti naivni novi policajac-pozornik Nestor Patou (J. Lemmon). Nestoru treba malo dulje kako bi shvatio da su djevojke koje stoje na ulici i odvode muškarce u hotelčić "Casanova" prostitutke. On ne zna da svi žive u "idili" - i podvodači i prostitutke i policajci, pa provede raciju u hotelu. Među "mušterijama" je i njegov šef, inspektor Lefevre (H. Bernardi), koji ga izbaci s posla. Nestor svrati u kafić kod Moustachea i tu u jednom sukobu premlati Irminog "zaštitnika" Hippolytea (B. Yarnell). Ona odsad ima novog "zaštitnika", Nestora, koji se u nju zaljubi preko glave... "Irma la Douce" bio je brodvejski mjuzikl koji je Billy Wilder adaptirao sa svojim stalnim suradnikom I. A. L. Diamondom u "sentimentalnu komediju bez plesa i pjevanja". Glazbu je skladao Andre Previn koji je za to dobio Oscara. Vjerni Wilderov suradnik Alexandre Trauner zamislio je i izgradio prekrasnu parišku scenografiju, a J. Lemmon i osobito S. MacLaine kao Irma sjajni su. Mnogi su kritičari opisali ovaj film kao "bajku za odrasle".