Sarah Bernhardt: Pionirka show businessa, dokumentarni film

Godine 2022., za stogodišnjicu odlaska Sare Bernhardt, odnosno Božanske Sare, kako su je nazivali, podsjećamo na nevjerojatan i uzbudljiv život glumice koja je prkosila kazališnoj tradiciji. Godine 1866. Sarah Bernhardt, tada mlada suradnica Comédie-Française, pozvala je mlađu sestru u kazalište na gala večer. No djevojka je stala na rep haljine jedne ugledne stalne glumice, koja ju je toliko snažno odgurnula da je pala i razderala usnicu. Sarah Bernhardt bacila se na glumicu i počela je šamarati. Izbio je skandal. Kako se Sarah odbijala ispričati, izbačena je iz kazališta, no vratila se nekoliko godina poslije na velika vrata. Te su se večeri prvi put nazreli njezina naglost, osjećaj za pravdu i neosjetljivost na mišljenje drugih, koji će obilježiti njezin buran život. Čim je počela karijeru, Sarin temperament i ljubav prema glamuru poveli su je prema vrhu i omogućili joj da prkosi kazališnoj tradiciji. Tako je glumila muške uloge, poput Hamleta i Orlića. Slobodoumna i vrlo ekscentrična, bila je predmet divljenja i ogovaranja cijelog Pariza. Nazivali su je Božanskom Sarom, Zlatnim Glasom (kako ju je volio zvati Victor Hugo, jedan od njezinih mentora) i Nedodirljivim Čudovištem (Cocteauov naziv). Doživjela je toliki uspjeh da je mogla uživati neograničenu slobodu. Godine 1880. dala je otkaz u Comédie-Française, što je izazvalo burne reakcije, i otišla na turneju po Americi, koja ju je pretvorila u prvu međunarodnu zvijezdu. Od kaotičnog djetinjstva i odrastanja među kurtizanama do smrti tijekom snimanja filma Vidovita žena Louisa Mercantona, ovaj dokumentarni film upoznaje nas s pothvatima koje je glumca ostvarila tijekom svojeg života nalik na epopeju, života posve netipičnog za žene tog vremena. Sarah Bernhardt tisuću je puta umrla na sceni i svaki se dan ponovno rađala. Tako je gradila osobnost neodvojivu od svojeg glumačkog poziva. Bila je slikarica, kiparica, ravnateljica kazališta, pobunjenica, domoljub i poglavica svojeg plemena. Nadahnula je velike pisce, poput Hugoa, Rostanda i Dumasa. Film donosi niz slika, citata iz njezinih memoara, rijetkih snimljenih scena ili glasovnih zapisa te tako upotpunjuje portret glumice, darujući nam istančani prikaz njezina života, pomalo nalik na onaj sa secesijskih plakata Alphonsea Muche, koji je znao dočarati auru njezine strastvene borbe.