Inspektor Schumann

U dnevnoj sobi zamračenog stana koji se na prvi pogled ne može razlikovati od tisuću drugih glavni inspektor Bruno Schumann kleči pokraj trupla četrdesetogodišnjeg Jurgena Treplina. Inspektor se prepušta prvim dojmovima. Na golom torzu žrtve u predjelu srca zjapi ubodna rana. Na kauču se nalaze krvavi pulover i plišana životinja, a na podu krvavi nož. Na truplu gotovo da nema tragova, očito je Treplinov pas polizao ranu u nadi da će tako pomoći svom vlasniku. Prva istraga žrtvine okoline otkriva da se prije dvije godine u životu Jurgena Treplina morao dogoditi neki odlučujući događaj. U to vrijeme bio je zaposlen u fotostudiju. Nakon teške prometne nesreće obeštećen je velikim novčanim iznosom. Njegov tadašnji šef Wagner sumnja u to da je tada bila riječ o pravoj nesreći. Treplin je tada htio ili oduzeti si život ili otići u invalidsku mirovinu. Dokazi upućuju na to da žrtva već neko vrijeme nije napuštala stan. Očito je naručivao dostavu svega što je kupovao, a i sam si je slomio kost, kako je otkrio sudski vještak za medicinu dr. Hildebrandt. U razgovoru s Treplinovim bratom blizancem Ingom inspektor je saznao da je žrtva prekinula sve kontakte s obitelji. "Jurgen nije uopće htio upoznati svog malog nećaka", rekao je Ingo tužno i ogorčeno. Žrtvu je redovito posjećivala isključivo seksualna radnica Alicja. "Treplin je trebao nekoga za razgovor", rekla je Alicja koja se u građanskom životu zove Katja Levander. Ali o pravom razlogu svoje samoizolacije nije s njom nikad razgovarao. Čini se da se istraga vrti ukrug. Nakon ponovljenog pregleda fotografija mjesta nesreće, Schumannu postaje jasno: Treplin je zacijelo napustio svoj stan nekoliko sati prije smrti…