Inspektor Schumann

Rano je jutro. Na rijeci Spree, nedaleko od obale, pluta klaun šareno obojenog lica okrenutog prema nebu. Malo poslije na mjesto stižu pomoćne službe. Klaun leži na dasci udova iskrivljenih poput odbačene igračke. Glavni inspektor Bruno Schumann pregledava lice i ruke i odmah skida periku. Nema sumnje: ubijeni klaun jest žena. U tom trenu narednik Max Winter uspijeva ruksak i novčanik pokojnice izvući iz rijeke: riječ je o tridesetogodišnjoj Beate Moers. Prva istraživanja pokazuju da je Beate Moers bila na liječenju u psihijatrijskoj klinici i, otkad je otpuštena, radila je kao klaun na dječjem odjelu jedne bolnice. Ondje Schumann susreće Helen Gossling, gospođu koju je vidio na jedinim fotografijama pronađenim u Beateinu stanu. Helen, uspješna liječnica pod nemalim stresom, i Beate bile su prijateljice od djetinjstva. Očito je da je Beate Moers bila vrlo omiljena na dječjem odjelu. Htjela je napisati knjigu s jednim teško bolesnim dječakom, svoje ideje zabilježila je na diktafonu. Snimke, međutim, nisu pronađene ni uz preminulu ni u njezinu stanu. Schumanna ovaj zločin navodi na samo jedan zaključak: ubojica je morao uzeti diktafon.