Tragom slavnih i bogatih: Mitski Marakeš - magičan, mističan, monden, dokumentarna serija (2/4)

Marakeš, jedan od najljepših gradova sjeverne Afrike, tijekom francuskog protektorata razvio se u privlačno odredište zapadnih elita. Otvorenost grada prema svijetu, njegovi bajkoviti rijadi i šaroliki sukovi privlače najpoznatije ljude prošlog stoljeća koji su nalazili nadahnuće u tom posebnom odnosu prema životu. Hotel La Mamounia već je zarana postao okupljalište bogatih i slavnih. Britanski premijer Winston Churchill došao je ovamo već u 1930-ima. Marakeš je nadahnuo tog iznimnog političara, koji je bio i strastveni slikar. Njegovo je najpoznatije platno Toranj džamije Koutoubia. Prekretnica u prepoznatljivosti grada bilo je snimanje holivudskog klasika Čovjek koji je previše znao s Jamesom Stewartom i Doris Day 1955. Alfred Hitchcock ovdje suprotstavlja različite kulture. Taj je film preko noći proslavio Marakeš, koji postupno prerasta u mjesto na kojem se moralo pojaviti. Modni kreator Pierre Balmain već je boravio u rijadu Dar Moha u Marakešu kad Yves Saint-Laurent 1966. sa svojim životnim suputnikom Pierreom Bergéom prvi put dolazi u grad koji će mu postati druga domovina. U Marakešu se njegova paleta boja proširuje, a nadahnjuju ga i posve novi oblici. Film donosi ekskluzivne privatne fotografije i videozapise Yvesa Saint-Laurenta i njegova života u Marakešu, koji se ovdje prvi put prikazuju javnosti. I za Rolling Stonese boravak u Marakešu bio je sudbonosan. Nakon njihova posjeta u ljeto 1967. više ništa neće biti kao prije. Grad je očarao i Johna Paula Gettyja ml., nasljednika jedne od najbogatijih američkih obitelji, i njegovu suprugu Talithu. U svojoj palači Zahia, usred Marakeša, priređuju raskošne zabave. Mick Jagger, John Lennon, Soraya, Andy Warhol - svi se oni mogu sresti ondje. U to je vrijeme Marakeš novi St. Tropez u pustinji, raj za povlaštene. Danas se rijadi u kojima se nekoć zabavljalo visoko društvo mogu unajmiti za odmor. Od glamurozne ere Marakeša ostao je mit.