Kuća moje babe, dokumentarni film

Dokumentarni film Kuća moje babe... prati Kátiju Gavranić Camargo — ženu koja u sebi nosi dvije zemlje, Hrvatsku i Brazil, kao dva ritma istog srca. U užurbanom São Paulu vodi Klub prijatelja Dalmacije, mjesto susreta potomaka hrvatskih iseljenika koji tragaju za svojim korijenima, jezikom i identitetom. Njezini su preci iz Blata na Korčuli 1925. godine otplovili prema Brazilu u potrazi za novim životom. Stoljeće kasnije, njihovi potomci vraćaju se na otok ne kao turisti, nego kao djeca koja žele razumjeti priču koja im je ostavljena u nasljeđe. Film se kreće između dvaju svjetova — megapolisa i dalmatinskog kamena, arhivskih snimki i suvremenih susreta, javnih proslava i intimnih trenutaka pred kućom koja još pamti. U središtu je obiteljska kuća u Blatu: prostor koji možda propada, ali ne prestaje biti simbol pripadnosti. Kuća moje babe... je priča o odlasku i povratku, o jeziku koji je preživio kontinent, o generacijama koje su sačuvale identitet ne iz dužnosti, nego iz ljubavi.