Imam pravo na sebe

Ona je žena sa velikim „Ž“. Bosanka sa adresom u Ženevi i Puli, rođena u Sarajevu koje joj je u krvotoku, karakteru i širokoj bosanskoj duši. Žena za koju neuspjeh nije opcija, srčana, strastvena, lucidna. Žena, majka-lavica koja je u ratu '92. natjerala svijet da otvori mjesecima blokirani sarajevski aerodrom i evakuiše svog teško ranjenog osmogodišnjeg sina. Prva žena u bivšoj Jugoslaviji koja je srušila monopol države i pokrenula prvi privatni biznis sa naftom. Na tržištu su bili ona i država. Najpoznatija Sarajka u Ženevi, zovu je i gospođa “El“, što na francuskom znači ONA. Prva je Evropljanka koja je kreirala svoju cigaru kubanku i nazvala je Sarajevo. Žena je to čelične volje i karizme, koja je imala dovoljno ludosti i energije da u biznisu, rezervisanom samo za muškarce, bude alfa žena, priznata i poštovana. Život ove žene i njene porodice, njena dva najvažnija muškarca Sašu i Dragana, je kao film. Sanja Lopar, žena, majka-borac, žena koja je pobijedila rat, koja je pobijedila u muškom svijetu biznisa nafte i tompusa, žena ambasador prava na sebe i svoju osobnost, žena kojoj je u znak priznanja kompanija koja šije samo muška odijela prvoj sašila odijelo po mjeri. Sanja Lopar je žena kojoj se desilo sve što može da se desi. Ali, ona je nezaustavljiva, i tačka.