Nemati ništa a imati sve

U Petrovom polju nadomak Trebinja, između zahumskog krša i plodnih njiva, sakriven je, a opet i nije, Petropavlov manastir. U njemu obitava devet monahinja koje svojim neprekidnim radom i molitvom ovo mjesto čine živim i lijepim. O životu u manastiru, htjeli mi to priznati li ne, znamo malo ili ništa, a i to što znamo šturo je, nedovoljno i prožeto predrasudama. Manastir ima svoj život o kojem i ne slutimo. U njemu se radi od jutra do mraka. Njegove žiteljke nisu samo monahinje. One su umjetnice, baštovanke, poljoprivrednice, one prave vino, tamjan, slikaju, uče, kopaju, i što je najvažnije, vode brigu o mjestu na kojem prije 20-ak godina nije bilo ničega do krša i korova.