Fotografija

Dizeldorfska škola je simbol razvoja fotografske prakse. Priča o „Dizeldorfskoj školi” je priča o Becherovim, Berndu i Hilli, koji su se odvažili na neobičan poduhvat: napraviti fotografski inventar industrijskih objekata i postrojenja koji su određeni za rušenje: vodotornjeva, silosa, visokih peći. Sa svojim učenicima, Becherovi će, u periodu od trideset godina, radikalno promijeniti fotografsku praksu. Svaki od učenika će zadržati neke od osnovnih načela: namjernu distanciranost, objektivnost, sklonost ka pravim linijama. Ali, svaki od njih će, također, reinterpretirati taj model i stvarati vlastiti svijet. Za neke od njih, boja će postati instrument za reinterpretaciju stvarnosti, dok će drugi ostati vjerni crno-bijeloj fotografiji. Ali će svi do jednog raditi u velikim formatima. Fotografija više nije samo običan dokument; ona je postala kompletno umjetničko djelo koje se izlaže na zidovima muzeja poput poput slikarskih djela.