Republika dokumentarna: Sarajevo 1945. - 1965.

Ovaj dokumentarac koji su 1965. godine režirali Žika Ristić i Suad Mrkonjić, povodom tadašnje, dvadesete godišnjice oslobođenja Sarajeva, svojevrsno je putovanje kroz vrijeme. Obilje arhivskog materijala, koje je ponosna Jugoslavija očigledno itekako predano i producirala ali i čuvala, daje ovoj priči izuzetnu vrijednost i pečat istorijskog dokumenta. Uz to posebnu dimenziju svakako ima i činjenica da su filmu korišteni tekstovi Ive Andrića i pjesnika Izeta Kike Sarajlića i sve zajedno je dobar primjer kako je nekada u sinergiji najboljih i natalentovanijih umjetnika, različitih stvaralačkih formi, nastajalo nešto što i danas izgleda svježe, aktuelno i pomalo nevjerovatno. Da, ovo je u velikom svome djelu propagandni film i to u dobrom, afirmativnom smislu te riječi. Naime ovaj film propagira, (promoviše, širi, zastupa) ideju kako se nekada zajedničkim snagama prvo, država oslobodila a onda uz ogromno pregalaštvo - što je u filmu izuzetno dobro vizualno propraćeno - nanovo iz pepela podizala i gradila. Sve pršti od arhivskih snimaka, partizana, ondašnjeg Sarajeva, kadrova nekih od poznatih političara koji su tada bili zaneseni mladići, kolona omladinaca koji na ramenu poslije rata umjesto pušaka nose lopate i mnogo drugih sličnih snimaka iz proizvodnje i samih fabrika.