Vodimo vas na koncert: Aleksandar Madžar i Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Aleksandra Markovića - KD V. Lisinski, 25.04.2024.

Glavni gostujući dirigent orkestra Sinfonia Varsovia i šef dirigent Vojvođanskoga simfonijskog orkestra, maestro Aleksandar Marković nastupa diljem svijeta, a sa Simfonijskim orkestrom HRT-a nastupio je 25.travnja 2024. u njihovom Majstorskom ciklusu kako bi obilježio 200. obljetnicu rođenja Antona Brucknera te se udružio s proslavljenim pijanistom Aleksandrom Madžarom s kojim osim svjetskih pozornica dijeli i isti rodni grad - Beograd. Aleksandar Madžar čest je gost prestižnih koncertnih dvorana diljem svijeta, a uz bogatu koncertnu aktivnost, predaje na Kraljevskom flamanskom konzervatoriju u Bruxellesu i na Hochschule für Musik und Theater u Hamburgu. Posljednji put je uz Simfonijski orkestar HRT-a nastupio prije više od deset godina te nam sada donosi svoje tumačenje Petog - Carskog koncerta za klavir i orkestar Ludwiga van Beethovena. To posljednje u nizu svojih velikih solističkih ostvarenja, Beethoven je skladao u teškim okolnostima stalnih napada Napoleonove vojske na Beč 1809. godine. Iako ne nedostaje blještave virtuoznosti, koncert je zapravo koncipiran kao trostavačna simfonija sa solo klavirom. Orkestru pripada istaknuta uloga u kojoj doseže izvanredne kolorističke efekte. Beethoven izbjegava mnoge od uobičajenih konvencija, a količina njegovih inovacija otvorila je put za velike romantičke tvorevine skladatelja poput Brahmsa, Liszta, Čajkovskog i Rahmanjinova. Maestro Marković već se pokazao kao izuzetan tumač simfonijskog izričaja Antona Brucknera. Uz Simfonijski orkestar HRT-a izvest će njegovu 7. simfoniju u E-duru, a to je prvo djelo s kojim je 1884., tada šezdesetogodišnji Bruckner, doživio istinski uspjeh. Impresivno simfonijsko zdanje kroz četiri stavka svjedoči o skladateljevoj inovativnosti i dubokom promišljanju glazbe i vlastita umijeća: od nadnaravne ljepote prve teme prvoga stavka - čija mu se melodija javila u snu, preko uzvišene tužaljke u spomen na preminulog Richarda Wagnera u drugome (1883.) i vraćanja vlastitim, gornjoaustrijskim korijenima u trećem stavku, do blistavog zaključka u finalu koje nam konačno približava nadnaravnu viziju iz sna s početka djela.