Emanuel Vidović: Stara lutka, dokumentarno-igrana serija (2/4) (R)

Vidović se u fazi pripreme za veliku izložbu 1929. godine, kojom slavi 40. obljetnicu rada, prisjeća najuspješnije ikada u Splitu održane izložbe - "Prve dalmatinske umjetničke izložbe" iz 1908., koja je na jednom mjestu, u "Hrvatskom domu", Vidovićevom idejom i naporom okupila 28 vrhunskih umjetnika, među njima Vlahu Bukovca, Ivana Meštrovića, Ivana Rendića, Celestina Matu Medovića, Mirka Račkog, Tomu Rosandića, Branislava Deškovića i mnoge druge. U Splitu, gradu od 18.000 stanovnika, izložbu je tijekom dva i pol mjeseca posjetilo fantastičnih 10.000 posjetitelja. Potom je nakon dugogodišnjeg sukoba banovinskih i dalmatinskih umjetnika uslijedilo osnivanje novog Hrvatskog društva umjetnika "Medulić". Prvi svjetski rat Vidović provodi u mraku svoga atelijera u restoranu zatvorenog Hrvatskog narodnog kazališta, gdje nastaju najbolja djela njegove tzv. tamne faze. Velikog formata. Najčešće slika splitsku luku, koja postaje njegov zaštitni motiv. Kraj Prvog svjetskog rata, obiteljski gubitak i smrt najmlađeg sina Igora, Vidović obilježava nastankom remek-djela "K mrtvom gradu", groblju na Sustipanu, na kojem je pokopao sina i kojemu se godinama vraća tijekom nedjeljnih samotnjačkih šetnji. Okreće se slikanju mrtvih priroda. Godine 1928. nastaje još jedno remek-djelo - "Stara lutka". Na njegovim slikama nikada nema ljudi. Vidović ne portretira ljude. Svi se pitaju zašto. On ima odgovor.