Za šaku dolara, talijansko-njemačko-španjolski film (1964.) (12) (R)

Vestern. Revolveraš Joe (C. Eastwood) dolazi u zabito mjesto u New Mexicu u kojemu mir remete sukobi dviju suparničkih obitelji, Baxter i Rojo. Svjesne njegovih revolveraških sposobnosti, obje ga obitelji žele angažirati. Iako mu nijedna od njih nije simpatična, Joe prihvaća obje ponude i vješto manipulira sa sukobljenima, sve do kritičnog trenutka kad se i sam nađe u opasnosti... Nakon petnaestogodišnjeg rada na filmu i jednog redateljskog projekta Sergio Leone krenuo je u ostvarenje filma koji je bio različit od svega što je do tada radio, ali različit i od vladajućih filmskih kanona. Bio je to film "Za šaku dolara", slobodna prerada Kurosawinog samurajskog filma "Tjelesna straža" (zbog čega je Kurosawina kompanija tužila producenta), koji je ujedinio sve odlike filmskih priča s američkog Divljeg zapada. Nastao u vrijeme kad su najslavniji dani američkog vesterna bili na zalasku, Leoneov je film ne samo rehabilitirao taj žanr nego bio i začetnik novoga, isprva podsmješljivo nazvanog špageti-vestern, zato što je, poput špageta, nastajao Italiji, uz niske troškove i u kratkom roku. Uz golemi uspjeh kod publike, film je privukao i pozornost dijela kritike. Leone je preko noći postao zvijezda, upravo kao i njegov glavni glumac Clint Eastwood. Dotad poluanonimno ime s američke televizije, Eastwood se uz Leoneovu pomoć premetnuo u lice s naslovnica i arhetipskog tumača ogrubjelih kauboja mrkih pogleda i lakih na okidaču. Sljedeće dvije godine uslijedila su preostala dva naslova Leoneove "dolarske trilogije" - "Za dolar više" (1965.) i "Dobar, loš, zao" (1966.) - oba s neizbježnim Eastwoodom. Trilogija je postala pravi fenomen u Europi, proslavila skladatelja Ennija Morriconea, a pomogla je i oporavku rimskog filmskog studija Cinecitta. Prema modi onoga vremena i radi veće komercijalnosti, Leone se potpisao američkim imenom Bob Robertson, kako su to tada činili mnogi redatelji i glumci.