Stoljetni Allegro vivace - 100 godina Dubrovačkog simfonijskog orkestra, dokumentarni film

Dokumentarni film o stogodišnjem životu Dubrovačkog simfonijskog orkestra, oformljenog prilično bizarnim povodom. Naime, maturanti dubrovačke Gimnazije generacije 1923./24. javno su u tadašnjem tisku pozivom objavili da okupljaju orkestar, a razlog je bio njihova maturalna zabava. No, može se pretpostaviti da su od samog početka ipak imali mnogo ambiciozniji cilj, jer je već 13. travnja 1925. orkestar Dubrovačka filharmonija održao "Prvi veliki sinfonički koncerat" u dubrovačkom teatru. Štoviše, uspjeli su nagovoriti skladatelja i dirigenta Varšavske opere Tadeusza Sygietyńskog, tada na odmoru u Dubrovniku, da ravna njihovim prvim nastupom. Prva točka programa Mendelssohnova "Svadbena koračnica" pokazala se sretnim izborom za početak djelovanja orkestra, a glazbena škola koju je 1929. godine osnovala Dubrovačka filharmonija, otvorena za sve društvene slojeve, značila je obrazac za dugi život. Dubrovački simfonijski orkestar od početaka Dubrovačkih ljetnih igara redoviti je sudionik festivala o čemu svjedoči podatak da je, uključujući i ovoljetne nastupe, na Igrama održao 250 koncerata s najeminentnijim svjetskim solistima i dirigentima. O doprinosu orkestra Igrama, koji je u jednom razdoblju imao i naziv Festivalski orkestar Dubrovnik, svjedoči nagrada "Grand prix Orlando" 2020. godine za "osobit i naročit umjetnički doprinos u ostvarenju cjelokupnog programa DLJI". Kroz priče bivših i sadašnjih članova orkestra, uključujući i mnoge anegdote, te arhivske snimke ponajviše HRT-a, "Stoljetni allegro vivace" oživljava sjećanje na sva razdoblja dugog trajanja orkestra, što uključuje i brojne turneje diljem svijeta, sve do daleke Indonezije. Dvije turneje po SAD 1975. i 1978. u ukupnom trajanju više od pet mjeseci, sa stotinjak održanih koncerata pred ukupno 120.000 gledatelja i danas se ubrajaju u najveće turneje hrvatskih glazbenih simfoničara uopće. Na 40 koncerata druge američke turneje kao solist je nastupao tada široj javnosti nepoznati 19-godišnji Ivo Pogorelić, koji se u filmu sjeća tih dana. Brojni tonski i videozapisi s nastupa Dubrovačkog simfonijskog orkestra od 1950-ih godina do danas uvršteni u dokumentarac na svoj način svjedoče o ozračju svog vremena i zaokružuju priču o orkestru i njegovom gradu.