Proces, američko-francuski film (1962.) (12) (R)

Egzistencijalna drama. Plahog i povučenog bankovnog službenika Josefa K. (A. Perkins) netko je oklevetao, te su ga jednog jutra probudila dvojica policajaca (R. Delfosse i J-C. Rémoleux) koji su mu upali u stan. Rekavši mu samo da je uhićen, ali ne i pod kojom optužbom, policajci su priveli prestrašenog Josefa. Sve se dodatno pogoršalo kad mu je kao branitelj dodijeljen grubi i cinični odvjetnik Albert Hastler (O. Welles), čovjek koji Josefu nije ulijevao nimalo nade u mogućnost pozitivnog rješenja njegova procesa. Još uvijek ne znajući zbog čega je uhićen i priveden, zabrinuti Josef se počeo pitati nije li možda ipak zbog nečega kriv. Dok je preispitivao svoj odnos sa susjedom prostitutkom Marikom Burstner (J. Moreau), te kroz razgovore s Hastlerovom ljubavnicom Leni (R. Schneider) i sa sudskom čistačicom Hilde (E. Martinelli), Josef je postajao sve opsjednutiji mogućnošću da je nečim ipak zaslužio ovakvu sudbinu. Realizirana u produkciji Alexandera Salkinda, intrigantna egzistencijalna drama s elementima fantastike i trilera u režiji glasovitog Orsona Wellesa (Građanin Kane, Veličanstveni Ambersonovi, Dodir zla) uspjela je slobodna adaptacija znamenitog istoimenog romana češkog pisca Franza Kafke. Film je osim na pariškoj željezničkoj postaji Gare d´Orsay velikim dijelom sniman i u Zagrebu, na Velesajmu, pred katedralom i na savskom nasipu, a manjim i u Dubrovniku. Welles sjajno koristi prirodnu i zadanu scenografiju, pa prepoznatljive zagrebačke vedute i kubusi velesajamskih zgrada dodatno naglašavaju ozračje tjeskobe, paranoje, izgubljenosti i nemoći pojedinca suočenog sa svemoćnim totalitarnim sustavom. U vrijeme premijere "Procesu" se neopravdano prigovaralo da nije uspio sugestivno na ekran prenijeti uznemirujuću društveno-kritičku razinu Kafkina djela, najmračnije i najpesimističnije piščeve proze objavljene nakon njegove smrti 1925. godine, a Welles je pomalo ironično u obrani svog projekta tvrdio da je riječ o najljepšem filmu koji je ikad snimio. Pored impresivnog vizualnog prosedea cjeline, za koji je zaslužan snimatelj Edmond Richard, "Proces" odlikuju iznimno sugestivna i atmosferična režija, izvrsna scenografska uporaba frojdovskim klaustrofobičnim i snolikim konotacijama obilježenih velikih zatamnjenih prostora, stubišta i predvorja, ekspandirajući ugođaj egzistencijalne nelagode i predodređenosti na tragičan kraj, te dojmljive glumačke interpretacije. U glavnoj ulozi nastupa A. Perkins koji je zahvaljujući potisnutoj seksualnosti i ovdje, kao i u Hitchcockovu "Psychu", ostvario odličnu rolu. Uz Wellesa njegove su partnerice velike europske glumice J. Moreau (Lift za gubilište, Jules i Jim), R. Schneider (Bazen, Sissi) i E. Martinelli (Hatari!, Deseta žrtva).