Dobar, loš, zao, talijansko-španjolsko-njemačko-američki film (1966.) (12) (R)

Špageti-vestern. Pustopoljina usred Divljeg zapada. Joe (C. Eastwood) uhvati meksičkog bandita bjegunca Tuca (E. Wallach) i predaje ga mjesnim vlastima. No, to je samo varka, jer Joe spasi Tuca neposredno prije izvršenja smrtne kazne vješanjem. Dvojica odmetnika podijele nagradu, te odluče sve to ponoviti. Nakon sljedeće uspješne prijevare, Joe napusti Tuca i ostavi ga u preriji. Tuco se zaklinje na osvetu, pa prvom prilikom uhvati Joea i protjera ga u pustinju. Ondje obojica nalete na umirućeg Billa Carsona (A. Castle) koji Tucu otkrije tajnu neprocjenjivog blaga skrivenog na groblju. Za tim blagom traga i okrutni Sentenza (L. Van Cleef)... Realiziravši 1964. i 1965. prva dva dijela svoje "dolarske trilogije" "Za šaku dolara" i "Za dolar više", Sergio Leone odlučio je završiti projekt spektakularnim trećim dijelom naslovljenim "Dobar, loš, zao". Kao i za prva dva filma Leone je izabrao lokacije diljem Španjolske, te ponovno angažirao svog omiljenog glumca Clinta Eastwooda. Završni je dio trilogije s punim pravom ocijenjen remek-djelom i uz Leoneovu sagu "Bilo jednom na Divljem zapadu" najboljim predstavnikom špageti-vesterna. Trosatni je film (na pojedinim je tržištima prikazana skraćena inačica) arhetipski predstavnik žanra i na najbolji način zrcali Leoneov osjećaj za napetost, likove i produkcijski dizajn. Naslov mu potječe od parafraziranja tri tipična lika iz priča s Divljeg zapada. Njegovi su (anti)junaci u ovom filmu dvojica partnera koji nakon međusobnog sukoba iznenada dobiju prigodu obogatiti se tražeći nestalo blago, ali će ih u tome omesti daleko najgori - onaj zli. Priča tako ujedinjuje sve poznate elemente klasičnih vesterna. Međutim, oni su ovdje poslagani na vrlo moderan način, pa film pršti cinizmom, stiliziranim nasiljem i gotovo stripovskom karakterizacijom koja u zadanim okvirima daje sjajan rezultat. Osobite su vrijednosti Leoneovog filma i briljantna fotografija snimatelja Tonina Delli Collija, atraktivne masovne scene, poigravanje sa zvukom i dijalozima (prvih se desetak minuta u filmu ne čuje ni riječ), te glazba redateljeva dugogodišnjeg suradnika Ennija Morriconea čija je tema "oponašanja glasanja kojota" postala veliki hit diljem svijeta.