Persona, švedski film (1966.) (12) (R)

Psihološka drama. Elisabet Vogler (L. Ullmann), priznata kazališna glumica iznenada izgubi moć govora. Alma (B. Andersson), mlada medicinska sestra zadužena za njezinu njegu, uskoro otkriva da je glumica potpuno svjesno odlučila prestati govoriti. Nakon što jedne večeri, Alma ispriča Elisabet o svom seksualnom iskustvu i nelagodnim posljedicama te avanture, njihov odnos postaje pun napetosti... Ovaj Bergmanov film po mnogima je ključno ostvarenje moderne kinematografije. U narativnom smislu "težak", a u kompozicijskom "zatvoren" film kompleksna značenja od gledatelja zahtijeva angažman. Dvije glavne protagonistice (glumica i bolničarka koja je pokušava vratiti u normalno stanje) mogu se shvatiti kao dva vida podvojene ljudske psihe koja se sukobljuju, da bi u procesu neprekidnih emotivno-filozofskih duela (jedna ih osoba vodi riječima, dok druga odvraća jedino izrazom lica) konačno dokučile bit vlastita identiteta.