Svijet jazza: Homage Collective Plays Roy Ayers (2024.)

Osim što mu je priskrbilo novi život među širom, osobito mlađom publikom, miješanje jazza sa suvremenim pop žanrovima također je proizvelo novu pjesmaricu, moderne standarde, a s njima i osvježavanje tradicije na koju se jazz poziva. Na neki način, noviji pop - osobito afroamerički - time je potvrdio muzički dignitet koji su jazz kompozitori nekoć tražili u odnosu na tadašnju "ozbiljnu" glazbu, pa tako autori kao što su Stevie Wonder, Erykah Badu, Bill Withers, dobivaju nova čitanja koja idu onkraj onoga što se danas - pomalo pogrdno - naziva tribute muzikom. Jedan od autora koji zaslužuje da ga se u tom ključu nanovo čita je Roy Ayers, vibrafonist, pjevač i kompozitor koji djeluje na razmeđu jazza, funka i soula. Štoviše, govorimo li o pretečama današnjeg žanrovski izmiješanog jazza, Ayers se nameće kao jedan od ključnih. Naime, jedna od neslužbenih titula koja mu se pridaje je "kum neosoula" kao jedne od žanrovskih zdjela u kojima se jazz miješa s urbanom afroameričkom muzikom. Ayersov žanrovski kolaž pokazao se poticajnim i za naše jazz-muzičare, pa je tako na inicijativu organizatora Antonija Žuže i gitarista Davora Doležala pokrenut Homage Collective, koji je u zagrebačkom Petom kupeu početkom siječnja održao glazbenu večer posvećenu Ayersu, uz sudjelovanje nekih od naših najzapaženijih instrumentalista i vokalista.