Retrospektiva Bele Tarra: Torinski konj, mađarsko-francusko-njemačko-švicarsko-američki film (2011.) (12) (R)

Drama. Negdje u nekom zabitom mađarskom selu žive otac i kći. Otac ne vidi na jedno oko, a i ruka mu je oduzeta. Imaju kobilu koja odbija hranu te je niti upregnuti ne mogu. Vani neprestano puše hladni vjetar koji raznosi prašinu. Jedino što imaju za jelo su krumpiri. Svaki dan kći oblači oca, odlazi do bunara po vodu, daje kobili slamu i skuha dva oveća krumpira. Svaki dan je isti, ista rutina, isto vrijeme, ista duboka bijeda. Jedan od najcjenjenijih suvremenih europskih redatelja Bela Tarr najavio je "Torinskog konja" kao svoj posljednji film. Kataklizmične atmosfere, film počinje događajem vezanim uz Nietzschea koji je 1889. godine, boraveći u Torinu, ugledao strašan prizor bičevanja konja. Slavni je filozof pokušao pomoći jadnoj životinji no pao je na zemlju te se nakon toga duševno više nikada nije oporavio. Film je podijeljen na 6 cjelina od kojih svaka predstavlja jedan dan u tjednu, koji je skoro potpuno identičan onom prethodnom. "Torinski konj" snimljen je u crno-bijeloj tehnici, dugih statičnih kadrova, oskudne scenografije, skoro pa bez dijaloga sa samo dva protagonista te jedini događaji koji odudaraju od ostalih dana posjet je susjeda koji od para kupuje rakiju te grupa Roma u prolazu. Za "Torinskog konja" je Bela Tarr 2011. na Berlinskom filmskom festivalu nagrađen Srebrnim medvjedom te nagradom filmskih kritičara FIPRESCI kojom je također nagrađen i na festivalu u Palm Springsu. Izuzetno ostvarenje kultnog redatelja prava je poslastica za rafinirane filmoljupce.