Ružni, prljavi, zli, talijanski film (1976.) (15)

Egzistencijalna humorna drama. U siromašnom rimskom predgrađu, u trošnim barakama na brežuljku živi brojna obitelj Giazinta Mazatelle (N. Manfredi). Pored supruge Matilde (L. Moretti), s jednookim Giazintom pod istim krovom žive četiri generacije njegove obitelji, desetoro djece, bliža i daljnja rodbina te njegova stara i dementna majka. Giazinto je prijek i arogantan čovjek koji se na ponižavajuće načine i s prijezirom odnosi prema ukućanima, koji se bave sitnim kriminalom, prostitucijom i drugim nezakonitim poslovima. Giazinto je na jednom poslu svojedobno izgubio oko, zbog čega mu država u znak odštete odluči isplatiti milijun lira. Dakako, on taj novac ne namjerava podijeliti s ostatkom obitelji, već dio potroši na sebe a dio sakrije od ukućana. To će pak ostale ukućane nagnati da počnu smišljati različite načine kako bi se domogli novca. A kad on jednog dana u kuću dovede mladu ljubavnicu Iside (M. L. Santella), te kad suprugu prisili da postelju dijele u troje, Matilda će s ostatkom obitelji početi kovati planove za Giazintovo trovanje. U Cannesu 1976. nagrađena za najbolju režiju te posvećena glasovitom Vittoriju De Sici, sjajna egzistencijalna humorna drama suscenarista i redatelja Ettorea Scole ("Jedan izuzetan dan", "Splendor") izuzetno je uspio predstavnik socijalno kritičnog neorealizma. Film koji je u vrijeme premijere ostvario izuzetnu gledanost te koji i danas sasvim zasluženo uživa kultni status naglašeno je groteskna i s osloncem na karikaturalnost realizirana storija u kojoj su kao sporedni i epizodni glumci angažirani mahom naturščici, stvarni stanovnici siromašnog rimskog predgrađa. Uz suradnju suscenarista Ruggera Maccarija ("Miris žene" Dina Risija) i Sergija Cittija ("Salò ili 120 dana Sodome"), Scola i vizualno i verbalno intenzivno forsira grotesku i karikaturalnost, svi likovi su naglašeno obilježeni tjelesnim manama i karakternim nedostacima, te progonjeni vlastitim bijednim egzistencijama i neostvarenim snovima. Prosede koji radikalno suprotno neorealizmu siromahe, društvene marginalce i ljude bijednih egzistencija i turobne svakodnevice prikazuje ne kao plemenite antijunake s velikim srcem i dušom, nego kao pohlepne egoiste, ništarije i doslovno "ružne, prljave i zle" kreature, dakle naglašeno realistički i bez sentimentalnosti, kritika je nazvala estetikom odvratnosti i ružnoće. U glavnoj ulozi nastupa fantastični Saturnino Nino Manfredi ("Krvnik", "Kruh i čokolada"), dojmljivu fotografiju potpisuje nagrađivani Dario Di Palma ("Mimi metalac", Fellinijevi "Klaunovi"), a odličnu glazbu čest De Sicin suradnik Armando Trovajoli ("Jučer, danas, sutra", "Brak na talijanski način").