Peter Brook: Redatelj i šaman, dokumentarni film

Peter Brook bio je bez sumnje jedan od najvećih kazališnih i filmskih redatelja poslijeratnog razdoblja. Još je od malih nogu gajio ljubav prema režiji, kad je sa samo sedam godina izveo lutkarsku predstavu Hamleta za svoje roditelje. Bio je najmlađi redatelj ikada angažiran u Royal Shakespeare Companyju u Stratfordu, radio je s najboljim britanskim glumcima, uključujući Gielguda, Oliviera i Scofielda. U slobodno je vrijeme putovao svijetom. Znatiželjan po prirodi i nemirna duha, udahnuo je nov život Shakespeareovim dramama, režirao operu u vodećoj engleskoj opernoj kući Covent Gardenu te utro put kino hitu "Slatka Irma" svojom postavom istoimenog mjuzikla u Londonu i na Broadwayju. Jedna od njegovih najpoznatijih postava iz tog vremena bio je "Kralj Lear" s Paulom Scofieldom, a da ne spominjemo odličan film snimljen prema njegovoj adaptaciji Goldingovog "Gospodara muha". Pod utjecajem Artaudovog "kazališta okrutnosti", Peter Brook okrenuo se eksperimentalnom političkom kazalištu. Najpoznatija iz tog razdoblja njegova je postava "Marat/Sadea" prema drami Petera Weissa, s mladom Glendom Jackson u ulozi Charlotte Corday. Uslijedila je kazališna produkcija "US" u suradnji s Royal Shakespeare Companyjem, prema kojoj je poslije snimljen film "Laži mi". Godine 1970. ponovno je iznenadio gledatelje postavom Shakespeareovog "Sna ivanjske noći" u praznoj bijeloj kocki. Predstava je postigla golem uspjeh te gostovala u Europi i na Broadwayju. Dvije godine prije toga objavio je "Prazni prostor", zbirku svojih razmišljanja o kazalištu. Uvijek je nastojao pomicati granice, fizičke i kreativne. Na poziv Jean-Louisa Barraulta preselio se u Pariz kako bi istražio nove mogućnosti kazališta. Poslije se ondje nastanio za stalno i osnovao kazališnu trupu Centre international de recherche théâtrale. Gotovo je potpuno prestao raditi sa zvijezdama, s kojima je surađivao prethodnih godina, kako bi se posvetio radu s multietničkom skupinom glumaca kojima je cilj bio redefinirati jezik kazališta te asimilirati vokabular drugih kazališnih žanrova u nastojanju da izravnije komuniciraju s publikom. Nakon što su njegove predstave, u kojima su glumci često morali improvizirati, obišle svijet i bile izvedene pred raznolikom publikom, Peter Brook odlučio se skrasiti u Parizu, gdje je preuzeo napušteno vodviljsko kazalište i redovito postavljao predstave s umjerenim cijenama ulaznica. Ovdje je nastala i "Mahābhārata", devetosatna kazališna postava staroindijskog epa, prvi put izvedena 1985. na kazališnom festivalu u Avignonu, u obližnjem napuštenom kamenolomu. Nakon turneje, ostao je aktivan sve do svoje smrti 2022., u dobi od 97 godina. Ovaj filmski portret snimljen je povodom 100. godišnjice njegova rođenja. Redatelj Reiner E. Moritz, koji je radio i na filma "Mahābhārata", imao je podršku Brookovog sina Simona, koji mu je stavio na raspolaganje obiteljsku arhivu i snimke koje je sam snimio dok mu je otac još bio živ.