Hodočašće veličanstvenim britanskim katedralama, dokumentarna serija (1/3) (R)

Sir David Suchet vodi nas na hodočašće kroz Englesku i Wales s posjetom velebnim katedralama koje već stoljećima primaju posjetitelje kao što je sir David. Putem ćemo istražiti neke stare i već ugažene hodočasničke rute, a i neke novije koje su stvorene nedavno jer danas sve više ljudi osjeća potrebu krenuti na put u potrazi za duhovnom utjehom i okrepom. U ovoj trodijelnoj seriji posjetit ćemo 25 britanskih katedrala i opatija, kao i ruševine nekih važnih svetih mjesta. Istražit ćemo mnoge drevne tradicije koje su vjernike često vodile na duga i opasna putovanja u potrazi za čudima, izlječenjem ili nekom opipljivom potvrdom svojih vjerskih uvjerenja. Ta su odredišta, dakako, važna, ali često je sámo putovanje naposljetku ono što ispunjava više od dolaska na cilj. Mnogi su krenuli na putovanje kao puki znatiželjni turisti, ali njihovi doživljaji putem često su bili tako snažni da su ih na kraju pretvorili u hodočasnike. Zahvaljujući čudima modernih medija, i vi se možete pridružiti Sir Suchetu i sudjelovati u vlastitom virtualnom hodočašću. Bit će to fascinantno putovanje u povijest kršćanstva u Engleskoj i Walesu. 1. epizoda Hodočašće počinje u Londonu, u katedrali u Southwarku. Od samog početka u 9. stoljeću kad je bila augustinski samostan, ona je mjesto s kojeg hodočasnici kreću prema jugu, u Canterbury, često preko katedrale u Rochesteru, do najvažnije crkve u Engleskoj. Hodočasnici su dolazili iz svih dijelova zemlje, pa i iz udaljenijih mjesta, kako bi posjetili katedralu u Canterburyju. Danas je to matična crkva svjetske anglikanske zajednice. Sveci, svetišta i čuda bili su u srednjem vijeku glavni poticaj za hodočašće pa ćemo i tijekom ovog putovanja sresti mnoge od uistinu nevjerojatnih priča. Iz Canterburyja nastavljamo put u Winchester, Chichester, Exeter, Salisbury, Bath i Wells, sve do drevnih ruševina opatije Glastonbury. To su neke od najljepših i povijesno najvrjednijih katedrala u zemlji. Ona u Winchesteru očarava veličinom koju dodatno naglašava njezin otvoren položaj u zelenilu arhetipskoga engleskog sela. Hodočasnici koji su se kretali od Winchestera do Canterburyja, što je put od 240 km, išli su starom rimskom cestom koja je pak izgrađena na još starijoj. Služila je vjerojatno još u kamenom dobu, slijedeći prirodan vapnenački greben koji je sezao sve do doverskih litica. Katedrala u Chichesteru preživjela je brojne nedaće otkad je dovršena. Katedrala u Exeteru blistav je primjer što se sve moglo postići kad se gotički graditeljski stil primijenio u potpunosti. Nakon pribivanja posvećenju impozantnoga gotičkog remek-djela u Salisburyju 1258. biskup Exetera, Walter Bronescombe, poželio je nešto slično. Ljekovitost glasovitih termalnih vrela u Bathu bila je ono što je prvo privuklo hodočasnike u grad i opatijsku crkvu. Rimljani su osnovali Bath kao lječilište 60. godine, a važno vjersko središte postao je u 7. stoljeću. Opatija u Bathu i danas je gostoljubivo utočište za turiste i hodočasnike. Drevne legende i folklor još uvijek privlače hodočasnike u Glastonbury, kojim završava prva epizoda. Nedavno uređena pješačka staza, nazvana Glastonburijski vodeni put, povezuje drevna termalna vrela Batha preko svetih voda Wellsa s mineralnim vrelima u podnožju Glastobury Tora koji se uzdiže iznad ruševina gradske opatije.