Crni ponedjeljak, američki film (2011.) (12) (R)

Drama s elementima trilera. Mladi matematičar Peter Sullivan (Z. Quinto) službenik je velike banke na Manhattanu, koji s kolegom Sethom Bregmanom (P. Badgley) kontrolira financijske transakcije banke. Kad mu jednog dana upravo otpušteni analitičar Eric Dale (S. Tucci) preda USB stick, Peter ni ne sluti kakve nevolje njega i kolege ubrzo očekuju. Naime, na sticku je Daleova katastrofična analiza bančina poslovanja koja najavljuje skoru propast banke s nesagledivim posljedicama za cijeli Wall Street. Kad o svojim saznanjima odluči upoznati svog netom promoviranog šefa Willa Emersona (P. Bettany), on o svemu odluči izvijestiti svog nadređenog Sama Rogersa (K. Spacey), a ovaj pak svog arogantnog šefa Jareda Cohna (S. Baker), ali i njegovu konkurenticu, energičnu šeficu za krizne situacije Sarah Robertson (D. Moore). Mogućnost potpunog kolapsa smjesta će uzbuniti sve njih, ali i prisiliti glavnog šefa Johna Tulda (J. Irons) da doleti helikopterom te i osobnim angažmanom pokuša izbjeći katastrofu ili barem kontrolirati štetu... Vrline "Crnog ponedjeljka" ne leže samo u dojmljivoj Chandorovoj režiji, sjajno karakterno profiliranim protagonistima, znalački napisanom scenariju koji odaje ruku nekoga kome su itekako poznata zakulisna zbivanja u bankarskom poslovanju, u britkim dijalozima i izuzetno raspoloženim glumačkim nastupima postave u kojoj su i pomalo zaboravljena D. Moore ("Duh", "Razotkrivanje", "Charleyevi anđeli"), izvrsni karakterni glumac J. Irons ("Požuda", "Umri muški 3"), pouzdani P. Bettany ("Gospodar i ratnik", "Wimbledon") te mladi Z. Quinto ("Zvjezdane staze", serija "Heroji"). Možda najznačajnija odlika ovog filma jest učinkovito psihološko profiliranje likova i oslikavanje ciničnih, korumpiranih i nevjerojatno pohlepnih bankovnih službenika iz samog srca svjetskih financijskih tokova. Scenarij donekle jest formulaičan, no to se uspijeva nadoknaditi izuzetno sugestivnom režijom debitanta Jeffreyja C. Chandora i atraktivnom, štoviše trendovskom pričom. Film s jedne strane vjerodostojno oslikava licemjerje, makinacije i zakulisne igre mutnih tipova s vrha globalne financijske piramide, a s druge od gledatelja zahtijeva da s takvim tipovima barem donekle suosjeća te da ima razumijevanja za njihove postupke. I oni su samo ljudi od krvi i mesa koji u svijetu kapitala moraju jesti ili će biti pojedeni, moraju biti korumpirani da bi ostali u igri te moraju odustati od poštenja i pridržavanja načela jer su jednostavno zarobljeni u takvom sustavu.