Leyla

Dživan odlazi na mjesto gdje nema ljudi, nema riječi, nema očekivanja, na odlagalište otpada, među hrpe zaboravljenih predmeta i tišinu koja ne postavlja pitanja. Tamo, usred hrđe i prašine, pokušava pronaći ono što mu je oduzeto: mir, smisao, i barem djelić onoga što se zvalo "on sam". No čak i tamo, misli mu ne daju predaha. Progone ga sumnje. Gubi povjerenje u druge, u svijet, ali najviše u sebe. Što je istina? Što je izdanost, a što nada? Pitanja se nižu, a odgovori izmiču, poput dima u zraku. U isto vrijeme, Leyla, negdje drugdje, suočava se s istinom koja joj ruši temelje. Informacije koje otkriva ne mijenjaju samo okolnosti mijenjaju cijeli način na koji gleda stvarnost. Sve ono u što je vjerovala sada izgleda kao iluzija. U šoku, bez oslonca, bez sigurnog tla pod nogama, donosi odluku impulzivnu, ali neizbježnu.