Na rubu znanosti: Čovjek i smrt

Fenomen smrti i smrtnosti ljudskog tjelesnog bića uvelike je obilježio svjetonazore gotovo svih drevnih i modernih društava. Niti jedna kultura, niti jedna religija i niti jedno promišljanje o čovjeku nije ostalo ravnodušno pred ovim problemom. Štoviše, odnos prema smrti na razini neke ljudske zajednice ili kulture, kako u prošlosti tako i u suvremenosti, u velikoj je mjeri određivao i odnos prema životu, kao i prema naravi ljudskog bića u cjelini. Slika svijeta u kojoj smrt ima uglavnom prirodno i ne nužno negativno određenje pripadala je onim kulturnim krugovima koji su se više bavili duhovnim aspektima ljudskog bića. Tijelo propada smrću i to nije kraj njegova postojanja kao bića, to je samo kraj jednog načina postojanja. Zapravo, u smrti se čovjek ponovno rađa za duhovni život koji tradicija naziva istinskim postojanjem. Stari Grci umjesto izraza "umiranje" koristili su izraz "mijenjanje života"...