Dubrovački prorok - Ruđer Josip Bošković, dokumentarni film (2011.)

Neki su ljudi snažno obilježili doba u kojem su živjeli, a za neke ćemo, ponekad olako, rado reći da su bili ispred svoga vremena. Ruđer Bošković jedan je od najsvestranijih umova 18. stoljeća, okušao se u mnogim znanstvenim područjima. Na koji način njegovo djelo komunicira s današnjim vremenom? Dokumentarni film Nane Šojlev predstavlja životni put i djelo ovog iznimnog znanstvenika, u kontekstu intelektualne, političke, duhovne, kulturne i znanstvene klime u Europi 18. stoljeća. Film se snimao u Rimu, Milanu, Beču, Parizu, Londonu, Istanbulu, Varšavi, Veneciji, Lucci, Firenci, Paviji, Dubrovniku i Zagrebu, a o Boškoviću govore istaknuti hrvatski i svjetski autoriteti na čelu s glavnim stručnim suradnikom, dr. sc. Ivicom Martinovićem. Za Ruđera Boškovića čuli smo svi, no malo tko će od nas znati po čemu je on zapravo poznat. 2011. godine u svijetu se slavila 300. obljetnica njegova rođenja, što je bio povod da se njegov doprinos znanosti približi mnogim ljudima. Tim prije što je zanimanje za Boškovića ponovno oživjelo, jer se njime nadahnjuju suvremeni znanstvenici koji istražuju temeljne čestice tvari, pa će ga tako i znameniti nobelovac Leon Lederman nazvati "dalmatinskim prorokom". Živio je u 18. stoljeću, dobu prosvjetiteljstva koje je iznjedrilo mnoge istaknute osobnosti na različitim znanstvenim, kulturnim i gospodarskim područjima. Dolazi nakon Newtona i izdvaja se svojom izvornom teorijom sila kojom nastoji što jednostavnije objasniti što više prirodnih fenomena. Na prvi pogled privući će nas njegova svestranost, jer je ostvario izvrsne rezultate u različitim područjima: matematici, građevinskoj statici, hidrotehnici, astronomiji, arheologiji, geodeziji, meteorologiji i fizici, koja se tada zvala teorija filozofije i pokušala s filozofskog stajališta protumačiti što je temeljno u prirodi. Bio je i pjesnik, a zahvaljujući svojim diplomatskim misijama proputovao je svijet. Njegovim se životnim djelom smatra "Teorija prirodne filozofije" iz 1758., u kojoj je objedinio rezultate dugogodišnjih istraživanja kako bi izložio avangardnu tvrdnju da se u temelju građe tvari nalaze točke bez dimenzija, ali obdarene silama. Bio je javni profesor matematike na Rimskome kolegiju, profesor astronomije i optike u Milanu, a kasnije i profesor u Paviji. Utemeljio je zvjezdarnicu u Breri. Bio je član engleskog Kraljevskog društva i mnogih akademija znanosti. Njegovo ime nosi jedan krater na Mjesecu. Najveći dio života bio je vezan uz Družbu Isusovu i ostao joj je vjeran sve do traumatičnog ukidanja isusovačkog reda 1773. Premda je s nepunih petnaest godina napustio rodni Dubrovnik, duhovne veze s rodnim gradom bit će doživotne i vrlo, vrlo emotivne.