Edgar Moreau i Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Pascala Rophéa - KD V. Lisinski,5.6.2025.

U jeku nacionalnog smjera između dvaju svjetskih ratova Krešimir Baranović osobito se istaknuo spretnim i nadahnutim spajanjem slavenskog idioma sa suvremenim, zapadnoeuropskim glazbenim tekovinama. Simfonijski scherzo skladao je 1921., u vrijeme usavršavanja u kompoziciji u Berlinu. Djelo je u tisku pozdravljeno kao ostvarenje "velike umjetničke vrijednosti" i važan doprinos hrvatskom orkestralnom repertoaru. Štoviše, publika je na praizvedbi 1923. u Zagrebu tražila njegovo ponavljanje! Slavenski idiom u Prvom koncertu za violončelo i orkestar Dmitrija Šostakoviča možemo prije svega tražiti u Šostakovičevu turbulentnom odnosu sa sovjetskim režimom. U djelu nastalome 1959., uz posvetu Mstislavu Rostropoviču, iskazao je "dobrodošao oblik sovjetskog realizma", kako je primijetio službeni režimski kritičar. Skladateljeva ironija izmjenjuje se s krajnjom turobnošću, što je često i bio izvor njegovih problema s vlastima, no u ovom slučaju, to nije bila prepreka uspješnosti Koncerta. Solističku dionicu tumači jedan od najistaknutijih violončelista mlađe generacije Edgar Moreau gostujući 5. lipnja 2025. u Majstorskom ciklusu Simfonijskog orkestra HRT-a, a sve pod vodstvom šefa dirigenta Pascala Rophéa. Francuski glazbenik školovao se na Akademiji Kronberg i Pariškom konzervatoriju gdje odnedavno i predaje violončelo, te je laureat glasovitih natjecanja Rostropovič (2009.) i Čajkovski (2011.). Uz to što nastupa diljem svijeta uz najuglednije orkestre (Londonski simfonijski orkestar, Philharmonia, Njujorška filharmonija, Filharmonija Francuskog radija...) te dirigente (Gustavo Dudamel, Valerij Gergijev, Myung-Whun Chung, Jukka-Pekka Saraste...), dobitnik je i visokih priznanja poput Victoires de la Musique Classique i ECHO. Kao dio skladateljske skupine Ruska petorica, Modest Petrovič Musorgski u ruskoj je povijesti, narodnoj glazbi i pričama tražio sadržaje za svoja djela, baš kao i Petorci blizak arhitekt Viktor Hartmann u tradicionalnim ruskim motivima. Hartmannova iznenadna smrt 1873. duboko je pogodila Musorgskog i cijelu rusku zajednicu te mu je u Sankt Peterburgu priređena memorijalna izložba. Snažan dojam koji je izložba na njega ostavila Musorgski je prenio u klavirsku suitu Slike s izložbe. Suita nije privukla pozornost javnosti sve do 1922. kada ju je za orkestar priredio Maurice Ravel za izvedbu Bostonskoga simfonijskog orkestra pod ravnanjem Sergeja Kussewitzkog u Parizu. Rezultat je jedan od najblistavijih primjera orkestracije i bogatstva zvuka i boja simfonijskog orkestra. Objavljivanje partiture i prvih snimki konačno je uzdignulo to djelo u sam vrh najizvođenijih na području klasične glazbe. Režija: Vesna Fijačko Fodor Urednica: Marija Ramljak