Knjiga ili život: Lidija Deduš, Tomislav Ribić i Denis Peričić

Koliko moćno se na kajkavskom može pisati o mraku u nama i oko nas znamo još od Krležinih Balada Petrice Kerempuha, a na to nas sad sve češće podsjećaju. Naša je gošća Lidija Deduš, autorica drame Drvene ptice koju smo gledali u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu. O zločinu počinjenom 80-ih godina prošloga stoljeća, po mnogočemu sličnu onom koji se dogodio u drami Lidije Deduš, pisao je varaždinski pisac Tomislav Ribić u zbirci Dve rali zmeržnjenoga jognja, za koju je dobio nagrade Kamov i Zvonko Milković. No, unatoč nekim mračnim događajima o kojima piše, 80-te koje Ribić na kajkavskom tematizira virtuozno, godine su autorova odrastanja uz glazbu, filmove i knjige koje su obilježile našu kolektivnu memoriju. Prizorima ratova i smrti koje na žalost svakodnevno gledamo na ekranima vraćamo se uz još jednog varaždinskog pisca, Denisa Peričića, koji je upravo objavio zbirku Pjesme i plesovi smrti inspiriranu turobnim popijevkama Musorgskog, već četvrtu zbirku u kojoj povijest ratova ispisuje poput starih prikaza danse macabrea očuđenih citatima i analogijama iz suvremene književnosti i glazbe.