Svijet jazza: Bela Fleck u Čakovcu (2024.)

Jazz je danas toliko prešao u sferu visoke kulture da će malo tko imati asocijaciju na njegove narodne korijene. Iako se danas najčešće veže uz bjelačku folk i bluegrass glazbu i ruralnu scenografiju, bendžo je instrument afričkog porijekla i afroameričke tradicije i važan je dio kulture gradova kao što je New Orleans tijekom 19. stoljeća, iz koje će jazz izrasti, pa ga tako možemo čuti i u jednom od najvažnijih bendova u povijesti tog žanra - Hot Fiveu Louisa Armstronga. U novije doba, jedan od ključnih momenata koji je taj instrument vezao za kontekst bjelačkih zabiti je film "Oslobađanje" Johna Boormana iz 1972. i njegova glasovita scena Dueling Banjoes koja je potaknula mladog Bélu Flecka da primi taj instrument koji se u doba rocka i fusiona morao činiti pomalo u raskoraku s modernošću. Potaknut glazbom koja je pomicala granice u to doba - prije svega Chickom Coreom i njegovim Return to Forever, Fleck je odlučio privest bendžo suvremenosti i rastvoriti njegove mogućnosti u smjeru koji su mu pokazali velikani jazza. Ipak, po putu je naišao i na inovatore unutar bluegrassa, kao što su njegov učitelj Tony Trischka, Tony Rice, Sam Bush ili David Grisman, a vlastite će inovacije razvijati u danas kultnom bendu New Grass Revival. Krajem osamdesetih s Victorom Wootenom, njegovim bratom Rayom, poznatim i kao Future Man, te Howardom Levyjem pokreće kvartet Béla Fleck and the Flecktones, s kojim će se probiti u sami vrh žanra. Osvaja nekoliko Grammyja uključujući i dva za najbolji album suvremenog jazza - 2000. za "Outbound" i 2006. za "The Hidden Land". U Čakovec je Fleck došao sredinom veljače, također na krilima uspjeha na ovogodišnjoj dodjeli tih glasovitih nagrada - album "As We Speak", snimljen sa Zakirom Hussainom i Edgarom Meyerom, dobio je Grammyja za najbolji instrumentalni album suvremene glazbe dok je snimka kompozicije "Pashto" proglašena najboljom izvedbom globalne glazbe. Suradnici: Davor Hrvoj, Lujo Parežanin