Crvena pustinja, talijansko-francuski film (12)

Psihološka drama. Giuliana (M. Vitti), supruga inženjera u industrijskim postrojenjima Ravenne, pati od depresivnih neuroza koje pojačava dehumanizirani suvremeni okoliš, a djelomično i hladnoća u ljudskim odnosima te osjećaj krivnje zbog povremene nedostatne brige za svojega sinčića. Željna toplijih kontakata, ona se postupno zbližava sa suprugovim (C. Chionetti) poslovnim partnerom Corradom (R. Harris)... Posljednji film u Antonionijevu ciklusu filmova - započetom "Avanturom (1960.) - s Monicom Vitti. Taj primjer modernoga psihološkog filma još je jedna redateljeva studija otuđenosti u suvremenome društvu s naglaskom na osamljenost, što vrlo funkcionalno dočaravaju tipični Antonionijevi dugi kadrovi s malo osoba i s uglavnom škrtim dijalozima. Tematska novost u Antonionijevu opusu je u pojačanom naglašavanju psihotičnih stanja i dehumaniziranosti okoliša, to jest svijeta industrije, strojeva, onečišćenja. Zbog toga se film može ubrojiti i među prve s jasno istaknutom ekološkom tematikom. Unutar Antonionijeva opusa film ima posebno značenje jer je to autorovo prvo djelo u boji (snimatelj Carlo Di Palma): uz realistički prikaz ambijenta koji, kada je stiliziraniji, služi i simboliziranju junakinjinih stanja i autorovih refleksija. Film je nagrađen Zlatnim lavom na festivalu u Veneciji i nagradom FIPRESCI 1964.