Manjinski mozaik: Bogom dana Bukovica

"Bukovice, kršu i kamenu, odgojila si me na svome ramenu." Tako se odvajkada pjevalo na sjeveru Dalmacije, kraju omeđenom riječnim ljepoticama Krkom i Zrmanjom, u trokutu između Benkovca, Obrovca i Knina. "Oj, Zrmanja, i ti Krko ladna, kraj vas nikad Bukovica nije žedna." Danas pjesma tek podsjeća na neka bolja vremena kojih se još uvijek sjećaju u Kistanjama i selima oko njega. Profesor Ilija bio nam je vodič, Kuniša divan domaćin, a Todor i članovi KUD-a Bukovica interpretatori neke ljepše prošlosti. "Tuđe sunce grije, al' ne grije jače, srce moje za Bukovicom plače."