Crta razgraničenja, francuski film (12)

Ratna drama. Nakon napada Trećeg Reicha i kapitulacije Francuske početkom Drugog svjetskog rata, zemlja je u lipnju 1940. podijeljena na dva dijela. Sjeverni i zapadni dio okupirala je njemačka vojska, dok je u središnjem i južnom dijelu uspostavljena marionetska vlada tzv. vichyjevskog režima. Između dva dijela Francuske uspostavljena je demarkacijska linija. U jednom mjestašcu u Juri ta je linija tekla rijekom Loue. Francuski časnik Pierre, grof od Damvillea (M. Ronet), teško je podnio poraz svoje domovine, te se nakon oslobađanja iz njemačkog zarobljeništva potišten vratio kući. Njegova supruga Mary (J. Seberg) ne želi se pomiriti s trenutačnim stanjem, te preko demarkacijske linije aktivno pomaže članove otpora protiv nacista, riskirajući pritom vlastiti život... U svojevrsnom predahu snimanja tjeskobnih psiholoških drama i trilera, francuski se sineast i novovalovac Claude Chabrol odlučio za realizaciju jednog ratnog filma. Riječ je o ratnoj drami "Crta razgraničenja" u kojoj je na primjeru jednog mjestašca u jugoistočnoj Francuskoj opisao zbivanja tijekom Drugog svjetskog rata. Zlosretna demarkacijska linija koja je pet godina dijelila Francusku bila je stratište za mnoge francuske domoljube, ali i mjesto najžešćeg otpora nacističkim okupatorima. Chabrol se u radu poslužio tekstom francuskog pukovnika i romanopisca Rémyja (1904.-1984.) čiji je scenarij vjerno dočarao svu složenost francuskog Pokreta otpora čija je glavna odlika bila iznimna hrabrost pojedinaca, ali ni s približno velikim odazivom kako se pretpostavljalo. Upravo se tom postavkom Chabrolovo djelo razlikuje od većine drugih francuskih ratnih filmova, što mu daje svojevrsnu historiografsku notu koja je pritom uvjerljiva i argumentirana. Film je pravi predstavnik francuskog novog vala, osobito kada se radi o Chabrolovoj znalačkoj režiji i izvrsnoj glumi središnjeg para u interpretacijama Jean Seberg i Mauricea Roneta. Ova atmosferična ratna drama bacila je novo svjetlo na francuski Pokret otpora u Drugom svjetskom ratu koji je bio manjeg opsega od prvotnih pretpostavki, ali ne i manje odvažan. Dojmljiva crno-bijela fotografija i korištenje klasičnih kompozicija podarili su filmu izvrstan dokumentaristički ugođaj i potvrdila da je Chabrol jednako senzibilan za socijalnu patologiju kakva je rat, kao i za patologiju ličnosti kakvom se bavi u većini svojih filmova.