Svijet jazza: Americana (2024.)

U svojem najširem značenju americana označava više ili manje jasno definiran splet baštine, kulture i svega onoga što tvori neku zamišljenu bit Sjedinjenih Američkih Država. Govorimo li o glazbi, americana su country, blues i jazz, pa i rock, a postoji čak i specifičan žanr proizišao iz njihova miješanja u različitim omjerima koji se naziva americanom. Nakon Prvoga svjetskog rata, kada SAD počinje dominirati globalnim odnosima, američki umjetnici pokušavaju europskim kulturnim i umjetničkim formama izraziti neku specifičnu "američkost" kojom će njihova kultura stupiti na svjetsku simboličku pozornicu. U svijetu umjetničke glazbe nesumnjivo je prijelomna Gershwinova "Rapsodija u plavom", koja je europsku klasičnu tradiciju obogatila novim američkim idiomima, prije svega jazzom. U povodu stogodišnjice njezine praizvedbe Zagrebački kvartet saksofona izveo je program na čijem početku i kraju stoji Gershwin, a sredinu ispunjavaju kompozicije još dvaju američkih autora - Opus Pocus Davida DeBoora Canfielda i Tri improvizacije za kvartet saksofona glasovitog jazz-saksofonista Phila Woodsa. Više je to od pukog prigodničarskog programa - Dragan Sremec, Goran Merčep, Saša Nestorović i Matjaž Drevenšek dugogodišnji su posrednici između američke i europske glazbene tradicije te su kao kvartet u brojnim prigodama nastupali u SAD-u, a ondje su ostavili i diskografski trag. Ukratko, riječ je o glazbenicima koji - uz posebnu važnost Saše Nestorovića kao jedinstvenog autoriteta za jazz - dubinski razumiju tradiciju koju interpretiraju, kao i kontekst kojem je predstavljaju. Kulminacija njihova nastupa, koji se održao u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, bila je dakako izvedba "Rapsodije", na kojoj im se na klaviru pridružio pijanist David Gazarov, glazbenik također podjednako kompetentan u oba svijeta koja ta glasovita kompozicija povezuje.