Vojska u sjeni, francusko-talijanski film (12) (R)

Ratna drama. Francuska pod okupacijom Trećeg Reicha, jesen 1942. Jednog od vođa Pokreta otpora, Philippea Gerbiera (L. Ventura), policajci vichyjevskog režima upravo odvode u sabirni logor. Gerbier sumnja da ga je izdao netko od suboraca, te počne smišljati način kako pobjeći iz zatočeništva i obračunati se s izdajnikom. U logoru se Gerbier upozna s drugim zarobljenicima, među kojima su i proslavljeni pukovnik Plessis (G. Sellier) i mladi komunist Legrain (A. Dekok). Međutim, Gerbiera uskoro prebace u stožer Gestapa, ali on ipak uspije pobjeći. Prvi mu je zadatak stupiti u kontakt s članovina svoje skupine, te pronaći izdajicu... Smatran jednim od uzora redatelja novog vala, francuski se sineast Jean-Pierre Melville tijekom svoje dugogodišnje karijere proslavio izvrsno ocijenjenim kriminalističkim filmovima, pa je komorna ratna drama "Vojska u sjeni" zapravo tematska iznimka u njegovom opusu. No, riječ je o jednoj o najdojmljivijih filmskih priča o pripadnicima francuskog Pokreta otpora, snimljenoj u matičnoj kinematografiji (točnije francusko-talijanskoj koprodukciji) koja se odlikuje gotovo dokumentarističkim prikazom životnih nedoumica i ilegalnog rada boraca protiv nacističke okupacije Francuske. Psihološki iznijansirana drama s nekoliko sjajno profiliranih likova, pri čemu je Melville kao redatelj i scenarist u potpunosti uspio prenijeti ozračje romana Josepha Kessela prema kojem je film i snimljen, djeluje vrlo realistično, ali i vizualno prilično stilizirano. Središnja je poanta filma junaštvo ljudi koji su se suprotstavili okupaciji i njihova posvećenost ideji unatoč neprestanoj kušnji da zbog osobnih preferencija odluče drukčije. U tom je smislu središnji lik u interpretaciji L. Venture najbolji primjer kako su i autor filma i autor romana pristupili francuskim domoljubima tijekom Drugog svjetskog rata: čovječni, ali nepokolebljivi kada treba birati između domovine i prijatelja koji su ostali na drugoj strani. Od ostalih uloga izdvajaju se oskarovka S. Signoret kao Mathilde čija je unutranja dvojba između ljubavi prema kćeri i odanosti Pokretu najbolji dramski trenutak ovog impozantnog filma, te uvjerljivi J-P. Cassel kao ilegalac Jardie.